Namjesnikova grobnica

Mauzolej u Halikarnasu

Grad Halikarnas se nalazio u Maloj Aziji na mjestu danasnjeg Bodruma, na obali Egejskog mora u jugozapadnoj Aziji.
Kad su Perzijanci prosirivali svoje kraljevstvo u Egipat, Siriju, Mezopotamiju, sjevernu Indiju i Malu Aziju; kralju je bila potrebna pomoc pri nadziranju svoga velikog carstva. Uveo je lokalne vladare-satrape. Jedna od provincija, Karija u zapadnom dijelu Male Azije (danas Turska) bila je toliko udaljena od Perzijskog glavnoga grada da je prakticki bila autonomna.
Od 377.-353. p.n.e. dorskom provincijom Karijom vladao je kralj Mauzol i premjestio je glavni grad u Halikarnas. Svaki obrazovani Grk postovao je Halikarnas, domovinu velikoga grckog istoricara Herodota (484.-424. p.n.e.), grad pun zanimljivosti. Međutim, putnike je najviše privlacila grobnica kralja Mauzola. Iz njegova zivota nema nekih zanimljivosti: pripojio je Kariji neka obalna mjesta i ostrva. Po osvajenju poceo ih je pljackati uvoditi u cijeloj drzavi poreze i dadzbine. Cak je uveo i porez na sahranu stanovnistva. Tako je od raznih poreza i prireza sakupio ogromno bogatstvo koje mu je bilo potrebno za podizanje vlastite grobnice. Ta je grobnica bila tako velika da su stari Rimljani nazivali “mauzolejima” sve velike, monumentalne nadgrobne gradjevine i od njih je mauzolej presao u jezik i njegovo znacenje: veliki nadgrobni spomenik.
Naime, Mauzolej je zamisljen i kao grobnica i kao hram. Sa izgradnjom je zapoceto jos za Mauzolova zivota. Mjesto za Mauzolej odredjeno je u jednoj od najsirih ulica Halikarnasa. Ova se ulica pruzala kraj samoga mora, duz luke.
Projekt je povjeren arhitektima Piteju i Satiru. Po zavrsetku izgradnje Mauzolej je izgledao velicanstveno: pravougaono izdanje sirine 66m i duzine 77m. Bio je visok 45m i podijeljen na tri dijela: prvi sprat visok 20m je bio grobnica Mauzola i njegove zene Artemizije sav oblozen mramornim plocama i okrunjen frizom (trakom koja je opasivala grobnicu mramornim reljefima. Na tom frizu je prikazana borba Grka s Amazonkama, zenama ratnicama koje su prema mitologiji zivjele na sjevernim obalama Male Azije, na danasnjem Krimu, a praotac im je bio bog rata Ares. Ovaj se reljefni ukras danas nalazi u British Museumu u Londonu). Iznad prvog sprata se uzdizala kolonada visoka 12m koja je okruzivala prostorije za prinosenje zrtava u cast kralja i njegove supruge te podupirala krov visok 7m. Krov je imao oblik stepenicaste piramide, a u prostoru izmedju stubova nalazili su se mramorni kipovi lavova koji su bili simboli kraljevske moci. Na vrhu krova, dakle na vrhu piramide isklesana je kocija u koju su bila upregnuta cetiri konja, a njom su upravljali Mauzol i Artemizija.
Ljepota Mauzoleja ne lezi u velicini građevine, vec u dekoracijama i kipovima koji su ga krasili izvana na razlicitim spratovima. Kod kipova se tezilo prirodnoj velicini, iako nije bilo pravilo. Kipove su izradili grcki kipari: Skopas, Timotej, Brijaksid i Leohar. Svakome je bila povjerena jedna strana gradjevine. Svi su dosli sa svojim radionicama da sudjeluju u ukrasavanju ogromne velicanstvene grobnice. A evo vec vise od jednog vijeka ostroumni arheolozi uzalud pokusavaju da fragmente nadjene u rusevinama spomenika svrstaju u jednorodne grupe da bi na taj nacin odredili koji od majstora ih je izradio, a sve to zato sto su ti majstori, i te kako slavni, i svakako obdareni vrlo licnim nacinom izrazžavanja umjeli da svoj olicni talent prilagode zahtjevima nuzne saradnje. Osjecaj za zajednicki rad i postovanje zanata; to su najvaznije osobine grckog kipara. Tu, u prisutnosti takmicarskog duha agona kako su ga stari Grci zvali, nastale su majstorske skulpture izvanrednih proporcija, vjesti spoj grckog i istočnjackog kiparstva.
Gradnja ove grobnice bila je naporna. Mediteransko sunce i suha zemlja koja se pretvarala u prasinu otezavali su rad. Prije nego što je zavrsio svoj rad Pitije je umro. Nedugo za njim umro je i Mauzol. No izgradnju je nastavila Artemizija ne zaleci ni ljude ni novac da otme svog voljenog muža zaboravu. Poslije godinu dana umrla je i ona, a Mauzolej je konacno dovrsen za Mauzolovog unuka 356. p.n.e.
Do 15. vijeka Mauzolej se drzao u dobrom stanju dok mu nije potres ostetio krov i kolonadu. U prvoj polovici 15. vijeka n.e. krizari reda Sv. Ivana iz Jeruzalema provalili su u to područje. Nisu postedjeli Mauzolej i na rusevinama nekad prekrasne grobnice-hrama podigli su nepristupacnu tvrdjavu, Zamak Svetog Petra. Danas, u Bodrumu, masivni zamak jos stoji i bruseno kamenje i mramorni blokovi Mauzoleja se mogu vidjeti u strukturi zida zamka.
Zamisao kralja Mauzola da sebe ovjekovjeci ovim spomenikom ispunila se. Jer da nismo obavijesteni o ovom umjetnickom djelu antike, nitko ne bi znao za kraljevo ime, kao sto danas ne znamo imena mnogih regionalnih kraljeva i tirana. Osim toga, ovaj spomenik ostaje i kao simbol jedne velike ljubavi: Mauzola i njegove Artemizije, ljubavi koja je ovjekovjecena u nadgrobnoj gradjevini.